ZA LjUBAV PRVU i ZiVOT DAjEM
Sjedim sama u tamnoj sobi ispred kamina i palim sve sto me na tebe podsjeca
Sva ona prosla ljubavna pisma, nista vise za mene ne postoji. Ipak je proslo mnogo tuznog vremena odkad te nisam vidjela. Sjecam se, zadnji dan i one dane i mjeseci prije, govorio si mi ne prestajno koliko me volis. Onda sam ja otisla, nisam htjela - ali sam morala. Odselio si se ...
Dolazila sam vise puta, znao si u koje vrijeme, ipak tebe nije bilo - nisi dosao.
Prolazili su dani, sedmice, mjeseci pa cak da je tako proslo vise od godine da te nisam vidjela niti sta od tebe cula
Sa vremenom sve se polako zaboravlja, gasi se vatra sjecanja. Ne, ne zaboravljam TEBE, vec samo tvoj lik, jer TI ces mi uvjek u srcu ostati ... zauvjek!
Nikad mi nisi bio dovoljan
Otisla si...Obuzela me tuga...Mislila sam svaki dan o tebiii...Mislila sam o nasim setnjama po Savniku :) saranja po Plavom Zidu... naseg mmm..uhh..ufff... CeDeViTe...JaNe... ma swega...
Danas opet glup dan...Jos uvijek misli lete tamoo... negdje daleko a tako blizu... lete kod njega... al' on ih niti vidi a niti cuje...
Danas mi je dan nikakav... samo mislim na njega... stalno imam isto misljenje i mislim da me on mrzi...da sam ja nesto sto ne postoji za njega...
Sisla je niz obraz 
Hey!
Pjesma o kisi i njemu.... 
Znam...Ti sada nisi tu
Da li znas koliko puta ne zelim da postojim 
Kao da je jucer bilo...Upis u prvi razred...taj neki strah, nase suze koje su poticale svakog dana jer smo se plasili ostati u nepoznatome...Prvi razred bilo je vrijeme upoznavanja...Prvi dani su nam se cinili kao dani velikoga ropstva...U prvom razredu smo posli sklapati nova prijateljstva...Uciteljica nam je bila kao druga majka...Majka koja nam uvijek daje dobre savjete da ne skrecemo sa dobrog zivotnog puta...Do cetvrtog razreda svi smo se osjecali nekako bezbrizno i slobodno...Zajedno smo se igrali, plakali, smijali i svadali...Takmicili smo se tko ce prvi doci u skolu kako bi prvi stao u red...Curice su se igrale gume...a djecaci su vodili brigu oko slicica kojih je svakim danom bilo sve vise i vise...Kada se blizio rastanak sa uciteljicom svima nama je bilo tesko...u svakome od nas bilo je tuge...Poslije cetvrtog razreda dosli smo u peti gdje su nas docekali nama nepoznate osobe...Opet se u nekima od nas pojavio onaj isti strah kao u prvom razredu... Upoznavanje novih lica na prvi pogled odurnih osoba koji ce nam nad glavom biti iduce cetiri godine...Vremenom sve se promjenilo nas odnos u razredu znatno se poboljsao sada svi zivimo svi za jednoga,a jedan za sve... Odnos prema strahu od osoba koji nam predaju znatno se promjenio...Vise nikada nismo osjetili strah jer su uz nas bili nasi prijatelji...Od petog razreda svi smo bili nerazdvojni...svi smo se druzili...bili jedni drugima rame za plakanje...dvorske lude koje su uvijek zelile da nasmjese svog prijatelja...Nase gluposti i ludosti svakodnevno su se sirile po skoli...A sada,sada nas ceka nova prepreka koju moramo savladati...Rastaje se prijatelj od prijatelja...Djetinstvo ostaje a neki novi zivot i novi prijatelji nas cekaju sa druge strane vrata...Veoma mi je tesko jer vise nikada nece biti onog naseg malog svjeta... svjeta ludosti...Ali u nasim srcima ce zauvijek sve ovo ostati zapisano...Svima vama zelim srecu u buducnosti...Zelim da uvijek ostanemo nerazdvojni...Da zauvijek ostanemo ona neponovljiva generacija...Da svima ostanemo u lijepom sjecanju...Volim vas sve...Ovo nije samo za moj razred tu zelim ubrojiti i VIII.1 i VIII.2 i VIII.4....THE BEST 4EVER.... 
On me je gledao nekako njezno,
Niti jedan covjek nije roden da bude sam..Prijatelja moze biti mnogo, ali samo je nekolicina onih pravih( kao sto ste vas dvoje )...
Otkad nemam sna
Azurno nebo cekamo zoru
ewo mene opet sa novom slikicom :) ovo sam ja... :) 
Što sam starija, sve više razmišljam o budućnosti. Osjećam kako sam odraslija, zrelija. Osnovna škola je još dio mog života, ali još malo vremena, jer bliži se kraj školske godine. Bliži se rastanak sa starim prijateljima, najboljim prijateljima koji su bili uz mene, koji znaju sve moje tajne, s kojima sam sve dijelila, sa nastavnicima. Generacija se rastaje, i svatko odabire svoj životni put. Osjećam kako je ovo do sada najstresnije razdoblje mog života, i prva važna odluka koju sama moram donjeti. Svakim danom sve više mislim o tome, pitam se što ću dalje, bojim se da ne pogrješim, prelazim kroz sve moguće opcije, tražim savjete od starijih. Svoje misli sam u potpunosti s tim okupirala. Škola je najvažnije polje mog života, i trudim se da tu uspijem što bolje. Ona ispunjava moje dane, sate, minute, koji bi bez nje, mislim, bili prazni, pusti. Jednostavno, moj život ne bi imao cilja, smisla, kao i život svakoga od nas. A tu su, što je i najbolje, naši prijatelji koji su sa nama svaki dan. Čine školu još boljom stvari. Oni su tu uvijek kada su nam potrebni, zajedno s nama plaču, smiju se, svađaju, pomažu nam i trpe naše nestašluke svaki dan. Neki kažu da s krajem osnovne škole dolazi i kraj djetinjstva, kraj beskrajne sreće i dječije bezbrižnosti. Djetinjstvo je najljepše doba života, jer tu smo koliko-toliko žaštićeni, bezbrižni i sretni. Nažalost svemu dodje kraj, pa i tome. To ne mora značiti da se više nikada nećemo osjećati kao dijete, i da neće biti te sreće i radosti. U svakome od nas se krije dijete iz djetinjstva i ono nas na neki način održava u životu, i pomaže nam u ovom okrutnom svijetu, samo ga treba znati osloboditi u pravom trenutku. Nema ništa ljepše od djetinjstva, male djece koja se igraju, vesele, i njihove sreće kada dobiju neku slasticu. Gledam ih i u njima vidim sebe i moje prijatelje, takvi smo i mi nekada bili. Sjećam se prvog dana škole i onog groznog osjećaja, staha od nepoznatog. Mislila sam da se neću snaći, i da je škola nešto grozno. Ali ipak, sve je dobro prošlo, uspjela sam preći i tu prepreku, i evo me na novom životnom polju. Ponosna sam na sebe. I sada se pojavio taj strah,ti nemiri. Shvatila sam da je to sastavni dio života i da se ne može izbjeći. Mi trebamo naći način na koji ćemo taj strah ukloniti ili barem malo smanjiti. Moramo shvatiti da se sve može srediti, samo ako to hoćemo, i ako se trudimo bilo koji stah će nestati, a mi ćemo s ponosom savjetovati one koji će doći na naše mjesto. 
